- cluor
cluor, ōris, m. (cluo) = δόξα, der Ruf, in dem man bei andern steht, Gloss. II, 510, 5.
http://www.zeno.org/Georges-1913. 1806–1895.
cluor, ōris, m. (cluo) = δόξα, der Ruf, in dem man bei andern steht, Gloss. II, 510, 5.
http://www.zeno.org/Georges-1913. 1806–1895.
слово — Индоевропейское – k´leu > k´lou (слышать). Латинское – cluor (мнение, слава). Греческое – «молва, слух, слава». Общеславянское – slovo. Старославянское, древнерусское – слово. В русском языке понятие «слово» как «дар речи», «смысл», «поучение» … Этимологический словарь русского языка Семенова
slovo — slȍvo sr <G mn slȏvā> DEFINICIJA 1. pismeni znak u alfabetskom pismu [veliko slovo; malo slovo; latiničko slovo]; grafem 2. retor. (prigodni) govor SINTAGMA mrtvo slovo na papiru ono što je ostalo neprimijenjeno (mrtva riječ, prazna riječ); … Hrvatski jezični portal
k̂leu-1, k̂leu̯ǝ- : k̂lū- — k̂leu 1, k̂leu̯ǝ : k̂lū English meaning: to hear Deutsche Übersetzung: “hören” (aoristisch), also “whereof man viel hört, berũhmt, Ruhm” Note: (extension a root k̂el ); Material: 1. O.Ind. sr̥ṇōti (*k̂l̥ neu ) “hört”, srudhí … Proto-Indo-European etymological dictionary